Urinarna inkontinencija nakon poroda

Urinarna inkontinencija

Za vrijeme trudnoće tijelo se trudnice mijenja i prilagođava kako bi bilo u mogućnosti pružiti sve uvjete za pravilan rast i razvoj djeteta, ali i porod. Sve promjene su većinom reverzibilne i nakon poroda se kroz period takozvanih „babinja“ vraćaju u svoje prvotno stanje. Za različite promjene potrebno je različito vrijeme oporavka, a neke od njih mogu zaostati i duži period od poroda.

Sami porod, koji je za ženu i njezino tijelo pomalo traumatičan događaj, može ostaviti također određene posljedice. Većini žena poznat je pojam epiziotomije, urez međice radi proširivanja porođajnog kanala, kao i ranica koja potom ostaje kroz par dana od poroda, ali se možda manje priča o pojmu urinarne inkontinencije koji je usko povezan s trudnoćom, porodom, ali i epiziotomijom.

Urinarna inkontinencija je nemogućnost kontroliranja mokrenja, od povremenog „bježanja“ mokraće do potpune nemogućnosti njenog zadržavanja.


Poremećaji mokrenja

Mokrenje predstavlja fiziološku funkciju čije normalno odvijanje zahtjeva složenu interakciju između građe mokraćnog mjehura, anatomskih struktura dna male zdjelice te različitih dijelova centralnog i perifernog živčanog sustava. Mokrenje je pod našom voljnom kontrolom,a različite vrste anatomskih defekata ili oštećenja živčanog sustava uzrokuju poremećaj pražnjenja mokraćnog mjehura koji se očituje na nekoliko načina, a najčešće tzv. bježanjem mokraće.

Poremećaje pražnjenja mokraćnog mjehura možemo podijeliti u tri skupine. Nisu uvijek i nužno direktno povezani s porodom, već se mogu javiti starenjem, pa tako možemo reći da oko 50% populacije iznad 50 godina ima problema s mokrenjem različitog stupnja.

Urgentna inkontinencija je česti oblik inkontinencije u žena koje imaju nevoljni, iznenadni i neodgodiv nagon za mokrenje. Često dolazi do bježanja mokraće na putu do toaleta, a okidač nekontroliranog nagona su stajanje bosim nogama na hladnom podu, izlazak na hladnoću, šum vode ili pranje ruku u hladnoj vodi. Uzrok mogu biti različite upale mokraćnih i drugih organa u zdjelici, Parkinsonova i Alzheimerova bolest ili ozljede živčanog sustava. Ako nema poznatog uzroka, urgentne inkontinencije se također naziva preaktivni mjehur.

Drugu skupinu čine pacijentice sa statičkom ili stresnom inkontinencijom, koju obilježava nemogućnost zadržavanja mokraće kod manjeg ili većeg napora (kašljanje, kihanje, smijanje, vježbanje ili podizanje težih stvari). Uzrok ovog poremećaja jest slabost uz oštećenje tkiva dna zdjelice, koje proizlazi iz porođaja ili menopauze. Kombinacija ovih dvaju poremećaja, tzv.miješana urinarna inkontinencija predstavlja treću skupinu.


Urinarna inkontinencija nakon poroda

Uz trudnoću i porod vezana je stresna ili statička inkontinencija. Stresna ili statička inkontinencija opisuje se kao nevoljno otjecanje mokraće koje nastaje kada povećani intraabdominalni i intravezikalni tlak svlada oslabljeni intrauretralni zaporni mehanizam. Uzrok ovog poremećaja jest oštećenje tkiva dna zdjelice zbog čega je mokraćna cijev (uretra) izgubila čvrstu podlogu u stijenci rodnice na koju se oslanja. Uzroci mogu biti brojni, a zajedničko im je da je došlo do prenaprezanja i puknuća fascije dna zdjelice. To je čvrsti sloj građen od vezivnog tkiva, a najodgovorniji je za očuvanje urednog položaja organa u maloj zdjelici.

Mišičnofascijalni aparat dna male zdjelice je građen tako da jednostavnim razmicanjem i rastezanjem omogući porod. Ako glavica djeteta predugo stoji na izlazu zdjelice njezin pritisak može oštetiti tkiva koja drži maksimalno rastegnutim, pa je njihov kasniji oporavan slabiji. Također, zahvati koji se mogu prilikom poroda izvoditi, kao što je pritisak rukom na fundus maternice, mogu dodatno opteretiti dno zdjelice. Broj vaginalnih poroda te prirođena slabost vezivnog tkiva povećava učestalost oštećenja dna zdjelice, prolapsa genitalnih organa i mokraćne inkontinencije. Dodatno prekomjerna tjelesna težina i težak fizički rad u višerotkinja koje su vaginalno rađale značajno povećavaju učestalost prolapsa genitalnih organa.


Prevencija oštećenja dna zdjelice

Svakodnevne vježbe zdjeličnog dna trebaju se sastojati od 20 do 30 ponavljanja dnevno tijekom trudnoće. Poboljšanje tonusa mišića zdjeličnog dna mogu povećati mogućnost svojevoljnog opuštanja ovih mišića tijekom trudova i poroda. Trudnice treba savjetovati da izbjegavaju veliko povećanje tjelesne težine, ne samo radi očuvanja općeg zdravlja, nego i radi smanjenja sila koje u trudnoći i porodu djeluju na zdjelično dno.

Neposredno nakon poroda bi trebalo raspravljati o načinu oporavljanja dna zdjelice. Higijena je važna da bi se izbjegla infekcija. Vježbe za mišiće dna zdjelice bi trebale vratiti funkciju mišića tijekom poslijeporodnog razdoblja. Odgovarajuće vježbe prema Kegelovoj uputi sadrže 2-5 puta ponavljanja na dan od 10-20 sporih kontrakcija levatora ani u trajanja od 10 sekundi. Vježbe u ležećem položaju mogu smanjiti pritisak na dno zdjelice dok je još maternica povećana. Nekoliko studija je pokazalo moguću korist tih vježbi u preveniranju inkontinencije i drugih simptoma sa strane struktura dna zdjelice. Opstipaciju i napinjanje bi trebalo izbjegavati kako bi zaštitili integritet perinealnih šavova te smanjili tlak na dno zdjelice.



Liječenje urinarne inkontinencije

Urinarnu inkontinenciju možemo liječiti na više načina. Već samom promjenom određenih životnih navika, kao što je izbjegavanje tvari koje nadražuju sluznicu mjehura i potiču mokrenje (kofein, alkohol, gazirana pića) može se postići smanjenje učestalosti simptoma, a mršavljenjem u pretilih osoba može se smanjiti pritisak na mokraćni mjehur. Izvođenjem vježbi, takozvane Kegelove vježbe, ojačava se mišičje dna zdjelice i stvara se veći otpor prolasku mokraće i njeno dulje zadržavanje. Elektrostimulacija djeluje na sličan način kao Kegelove vježbe ojačavajući zdjelično dno, pritom koristeći djelovanje električnih impulsa na kontrakciju mišičja. Kirurškim pristupom uvodi se dodatna potpora u područje sfinktera uretre, no tu metodu koristimo onda kada su se ostale metode pokazale neuspješnima.

U novije vrijeme se lokalno paravezikalno injiciraju različiti gelovi te botoks, sve kako bi se olakšali simptomi inkontinencije u relativno mladih žena. Laserska fototerapija najmodernija je metoda u rješavanju inkontinencije u žena. Popularni naziv ovog postupka nazvan je prema najčuvenijem zagonetnom smiješku 'MonaLisa Touch' ili dodir Mona Lize.

Pomoću laserske svjetlosti koju oslobađa sonda koja se umeće u vaginu, laserski sustav oslobađa toplinsku energiju u vidu laserskih stupaca u dubinske slojeve vaginalnog tkiva. Dolazi do aktivacije fibroblasta koji proizvode kolagen, hijaluronsku kiselinu i proteoglikanske agregate vezivnog tkiva čime se postiže učvršćivanje, povećavanje elastičnosti i vlaženje tog područja. Prednost metode je bezbolnost postupka te minimalna invazivnost. Objavljena istraživanja pokazuju da se najbolji učinak dobije nakon tri fototerapijska postupka, koji se obavljaju u razmacima od 4-6 tjedana.

Većina pacijenata primjećuje značajno poboljšanje već nakon prvog postupka. Kod uznapredovalih promjena, pacijentima se preporučuje godišnja kontrola i eventualno ponavljanje jedan do dva postupka.

Napisano od: Dr.sc. Ivana Pentz, Specijalist ginekologije i opstetricije-subspecijalist humane reprodukcije.

Obratite nam se s povjerenjem

Ne odgađajte zdravlje

Pošaljite upit