Dječja i adolescentna ginekologija

Razlog kašnjenja spolnog razvoja može biti to što nekim djevojčicama treba više vremena da spolno sazru nego njihovim vršnjakinjama.
Ostali razlozi su kromosomske anomalije, dijabetes, anoreksija, neke autoimune bolesti, intenzivno vježbanje itd.
Uz nadzor pedijatra- endokrinologa potrebno je i praćenje dječjeg ginekologa.
Liječenje ovisi o uzroku; to može biti hormonsko nadomjesno liječenje, ali katkad je potrebna i kirurška intervencija (kromosomopatije).

Upala vanjskih genitalija najčešće je uzrokovana bakterijama iz crijeva i često udružena s uroinfekcijom.
Razlog razvoja infekcije je anatomska blizina crijeva i rodnice te lokalna neotpornost područja oko ulaza u rodnicu kod djevojčica zbog nedostatka ženskih spolnih hormona u toj dobi, koji inače kod odraslih žena pomažu u obrani okolne sluznice.
Najčešći uzročnici su Escherichia coli i streptokok.
Simptomi su pojačan iscjedak obično žućkasto-zelene boje, svrbež, žarenje ili pečenje vanjskog spolovila.
Nakon uzimanja brisa, infekcija se liječi prema antibiogramu (ABG-u) ili simptomatski kremama i kupkama.

Sinehije mogu dovesti do problema s mokrenjem uz peckanje ili svrbež, ali vrlo često i nema simptoma.
Uzrok ove pojave je vrlo mala količina ženskih hormona u toj dobi koja nije dovoljna da spriječi sluznicu malih usana da se ne slijepi.
Liječenje se provodi estrogenskom kremom i/ili manualno u lokalnoj anesteziji.

Postoje dva tipa preuranjenog puberteta: centralni i periferni.

•Centralni je puno češći i povezan je s prijevremenim otpuštanjem hormona iz hipofize u mozgu koji djeluju na spolne hormone.

•Periferni pubertet vezan je s prevelikom proizvodnjom hormona iz jajnika ili nadbubrežne žlijezde.
Tipični simptomi prijevremenog puberteta su rast grudi, rast stidnih dlačica, dlačica ispod pazuha, nagli rast i dobivanje na težini te prva menstruacija prije 8. godine.
Endokrinolog-pedijatar obično u oko 50% slučajeva odredi terapiju kojom se zaustavlja proizvodnja spolnih hormona, a potrebni su redoviti pregledi kod dječjeg ginekologa kako bi se pratila djelotvornost terapije.
To se obično radi mjerenjem volumena maternice i jajnika abdominalnim ultrazvukom.
Cilj je terapije da se zaustavi prebrzi rast i progresija koštane dobi te odgodi pubertet sa svim svojim promjenama za vrijeme kada će djevojčica biti emotivno i fizički spremnija.
Kod djevojčica kod kojih se ustanovi da još nema otpuštanja hormona iz hipofize nije potrebno liječenje, već samo nadzor uz povremene ultrazvučne preglede.

Potpuni izostanak menstruacije uz razvijene spolne karakteristike ili nepravilno krvarenje (produženi i skraćeni ciklus, pojačano krvarenje) dijagnoza je koju će postaviti ginekolog nakon pregleda i obrade.
Najčešći uzrok u toj dobi je hormonski, a pretjerano vježbanje i promjena težine također mogu izazvati poremećaj ciklusa.
Liječenje je obično hormonsko, iznimno kirurški.

U adolescentica manifestira se nepravilnim ciklusom, pojavom akni, pojačanom dlakavosti, debljinom.
Javlja se u oko 6% adolescentica i posljedica je toga što jajnici stvaraju veće količine androgena (muškog hormona) pa folikuli ne mogu normalno sazrijevati. Kad folikuli ne proizvode zrela jajašca, napune se vodom i formiraju u male ciste, zbog čega jajnike nazivamo policističnim.
Uzrok hiperandrogenemije ili policističnih jajnika još nije posve objašnjen, no smatra se da genetika ima značajnu ulogu.
Naime, mnoge djevojke s tim poremećajem imaju povećanu količinu inzulina koje tijelo ne može iskoristiti, što je stanje poznato kao inzulinska rezistencija.
Nakon pregleda obično slijedi endokrinološka obrada, a liječenje se sastoji od hormonskih pripravaka, lijekova koji mijenjaju rezistenciju na inzulin, dijetetskih mjera, tjelesne aktivnosti.

Bol u zdjelici jedan je od najčešćih problema do 15. godine. Bol može biti akutna ili kronična, ponavljajuća.
Nakon što se isključi crijevna viroza, opstipacija, upala slijepog crijeva ili neki drugi kirurški problem, treba misliti i na infekciju urinarnog trakta.
S ginekološke strane bolovi u toj dobi kod djevojčica mogu biti vezani uz početak menstruacije, cistu na jajniku, ali i nemogućnost normalnog otjecanja menstrualne krvi zbog neke anomalije genitalnog trakta.
Nakon detaljnog pregleda i UZV-a te laboratorijske obrade slijedi liječenje, medikamentno ili kirurško.

Primarnu amenoreju nalazimo kod djevojaka koje nisu nikada menstruirale, a sekundarnu kod djevojaka koju su barem jednom imale menstruaciju i više je nemaju.
Razlikujemo perifernu amenoreju uzrokovanu abnormalnostima na nivou izlaznog trakta i maternice, ovarijsku amenoreju koja je posljedice poremećaja na razini jajnika te centralnu amenoreju zbog poremećaja na nivou hipofize i hipotalamusa.
Kod postavljanja dijagnoze prvo se utvrđuje radi li se o primarnoj ili sekundarnoj amenoreji, zatim se određuje hormonalni status.

Periferna amenoreja može biti primarna ili sekundarna i vrijednosti spolnih hormona su u granicama normale, što znači da je osovina jajnik - hipofiza - hipotalamus uredna.
Uzroci periferne primarne amenoreje su anatomske abnormalnosti maternice ili/i rodnice, najčešće sindrom Mayer-KusterRokitansky (odsutnost maternice i rodnice uz normalno razvijene jajnike), zatim odsutnost cijele rodnice ili njezina dijela, poprečni septum rodnice te imperforirani himen.
Periferne sekundarne amenoreje kod adolescentica mogu biti uzrokovane stečenim oštećenjem maternice ili rodnice i vrlo su rijetke.

Sekundarne ovarijske amenoreje su češće i obuhvaćaju cijeli niz poremećaja vezanih za kroničnu anovulaciju, što uključuje i sindrom policističnih jajnika.
U ovu grupu ulaze i djevojke s prijevremenom menopauzom, bolestima štitnjače i nekim autoimunim bolestima.
Glavni simptom primarnih amenoreja je izostanak menstruacije, uz normalno razvijene spolne karakteristike te u nekim slučajevima bolovi u zdjelici i donjem trbuhu koji se ciklički ponavljaju svaki mjesec.
Dijagnoza se postavlja pregledom i ultrazvukom te se nadopunjuje magnetskom rezonancom. Liječenje je gotovo uvijek kirurško.

Ovarijske amenoreje kao primarne određuju visoke razine FSH hormona čije su vrijednosti kao kod postmenopauzalnih žena. Najčešće se u takvim slučajevima radi o kromosomskim abnormalnostima ili nekim drugim genetskim poremećajima koji mogu biti praćeni nerazvijenim ili nedovoljno razvijenim sekundarnim spolnim karakteristikama te nižim rastom.