Liječenje fistula i fisura, hemeroida i pilonidalne ciste

HEMEROIDI

Što su hemeroidi?
Hemeroidi su dio normalne anatomije rektuma i anusa i pod tim nazivom se podrazumjeva tkivo u obliku otočića ili jastučića u stijenci rektuma i anusa koje sadrži vene. Oni potpomažu funkciju analnog sfinktera u zatvaranju analnog kanala u stanjima povišenog abdominalnog tlaka te osiguravaju senzornu informaciju koja omogućava ralikovanje stolice od tekućine i plina. Zbog njihove obilne vaskularne i senzorne opskrbe oni su često mjesto patoloških zbivanja tako da preko 50 % ljudi nakon 50. godine života ima probleme s hemeroidima.
Klasifikacija hemeroida
Hemeroidi se klasificiraju ovisno o njihovoj lokalizaciji u odnosu na nazubljenu liniju:
  • Vanjski, to su čvorovi koji su locirani ispod nazubljene linije, prekriveni su pločastim epitelom, inervirani su kožnim živcima i ako su simptomatski liječe se isključivo kirurški
  • Unutarnji, to su čvorovi koji su smješteni iznad nazubljene linije, prekriveni su cilindričnim epitelom, inervirani su visceralnim živicima. Oni se liječe ovisno o stupnju njihova prolapsa, pa se razlikuju:
I. stupanj- čvorovi koji krvare ali ne ispadaju
II. stupanj-čvorovi koji ispadaju iz analnog kanala ali se spontano vraćaju
III. stupanj-čvorovi koji protrudiraju iz analnog kanala i vraćaju se jedino na manualni pritisak
IV. stupanj-čvorovi koji se ne smanjuju i kontinuirano prolabiraju iz analnog kanala
Kako nastaju hemeroidi?
Hemeroidi mogu nastati zbog stalnog naprezanja prilikom pražnjenja stolice (defekacije), a zatvor stolice (opstipacija) naprezanje još povećava.
Simptomi
Glavni simptom je krvarenje. Hemeroidi mogu krvariti tipično nakon pražnjenja stolice i tada se na površini stolice zapaža krv ili je toaletni papir krvav. Dodatni simptomi koji su često prisutni su svrbež, učestali nagon na stolicu i osjećaj nepotpunog pražnjenja stolice. Kao komplikacija može se razviti upala ili tromboza čvora i tada je glavni simptom bol.
Dijagnoza
Dijagnoza se postavlja na temelju inspekcije i digitorektalnog pregleda, međutim često je potrebno dodatno učiniti endoskopiju kako bi se moglo ocijeniti ima li bolesnik neku težu bolest kao što je tumor.
Liječenje hemeroida
Operacija hemoroida (hemeroidektomija) je najbolja i najuspješnija metoda za liječenje hemoroida. Indikacije za operacijsko liječenje hemeroida su: • Vanjski hemeroidi • Unutrašnji hemeroidi III i IV stupnja • Trombozirani hemeroidi Operacijki zahvat hemeroida podrazumjeva uklanjanje samo izmjenjenih čvorova. Zahvat se može izvoditi u lokalnoj anesteziji (ako je riječ o samo jednom čvoru) ili u općoj anesteziji kada je potrebno odstraniti 2 ili 3hemeroidalna čvora. Operacijskim zahvatom se u potpunosti odstrani tkivo povećano tkivo vanjskih ili unutarnjih hemeroida što uključuje sluznicu i dio kože. Rana koja je nastala može se ostaviti otvoreno (Morgan Milligan metoda) ili se može zašiti (Fergusonova metoda) U Europi i Hrvatskoj se češće primjenjuje otvorena metoda, za razliku od Amerike gdje Fergusonova metoda ima širu primjenu. Operacijski zahvat hemeroida po Morgan-Milliganu koji se radi u našoj poliklinici daje 100% učinak i pacijent je trajno oslobođen hemeroidalnih tegoba.

PILONIDALNA CISTA ILI SINUS

Što je pilonidalna cista ili sinus?
To je promjena u trtičnom području, prouzročena dlakom. Pilonidalni apsces je nakupljanje gnoja na mjestu infekcije, dok je pilonidalni sinus kronična rana kroz koju se gnoj ispražnjuje na tom mjestu.
Kako nastaje?
Još postoji nesuglasje oko mehanizma nastanka, najizglednije je da se radi o kombinaciji prirođenih (teorije dermoidne trakcije, neurogena i teorija uropigične žlijezde) i stečenih uzroka (folikul dlake u tom području koji predstavlja strano tijelo na koje organizam reagira upalom pri određenim uvjetima).
Pilonidalna bolest se obično javlja u mladih dlakavih osoba. To stanje se treba diferencijalno dijagnostički razlučiti od drugih infekcija kože i potkožja u tom području.
Simptomi
Ova bolest ne daje kliničku manifestaciju ukoliko se ne razvije infekcija, a obično je taj trenutak ujedno i prva bolesnikova spoznaja o pilonidalnoj bolesti.
Kad se razvije bolna oteklina i nelagoda u trtičnom području, ponekad praćena gnojnim iscjetkom, febrilitetom, općim lošim stanjem jedino pomaže kirurško liječenje.
Liječenje
Liječenje je isključivo kirurško. U akutnoj fazi moguće je učiniti samo inciziju (rez) i evakuaciju gnoja. Zahvat se uglavnom radi u općoj anesteziji budući je jako bolan zbog upalnog zbivanja u cisti. Izuzetno rijetko je inciziju i drenažu moguće učiniti u lokalnoj anesteziji, u slučajevima manjih upaljenih cista ili u fazi početne upale. U mirnoj fazi bolesti odnosno kad govorimo o kroničnim pilonidalnim cistama potrebno je definitivno riješiti problem, a to znači učiniti eksciziju (izrezivanje) promjene u cijelosti. Zajedno s kapsulom apscesa i njenim sadržajem potrebno je učiniti i eksciziju svih fistuloznih kanala kože. Nastalu šupljinu se ispere i ostavlja se široko otvorenom radi spontanog postepenog cijeljenja. Previjanje se obavlja svakodnevno u ambulantnim uvjetima, najčešće alginatnim oblozima.

PERIANALNA FISTULA

Što je perianalna fistula?
Predstavlja nenormalnu komunikaciju između anusa i perianalne kože. Ponekad perianalna fistula može završavati i u nekom drugom organu kao što je vagina.
Kako nastaje?
Infekcija žlijezda analnog kanala koje su smještene u području nazubljene linije smatra se uzrokom nastanka perianalne fistule. Takozvana kriptoglandularna teorija podrazumjeva da infekcija započinje u analnim žlijezdama i širi se u mišićni zid analnog sfinktera čime uzrokuje anorektalni absces. Nakon kirurške ili spontane drenaže abscesa u perianalnu kožu zaostane kanal čiji je zid prekriven granulomatoznim tkivom. Rizik nastanka perianalne fistule nakon drenaže perianalnog abscesa je oko 50%. Drugi rizični faktori za nastanak fistule su Chronova bolest, analna fisura, karcinomi, zračenje, aktinomikoza, tuberkuloza te infekcije klamidijom.
Klasifikacija perianalnih fistula
Perianalne fistule se klasificiraju prema Parkovoj Klasifikaciji:
  • Transsfinkterična fistula - nastaje kao rezultat ishiorektalnog abscesa, kanal se proteže kroz vanjski sfinkter. Čini oko 25 % svih fistula.
  • Intersfinkterična fistula je ograničena na intersfinkerični prostor i unutarnji sfinkter. Nastaje kao rezultat perianalnog abscesa. Čini oko 70 % svih fistula.
  • Suprasfinkerična fistula nastaje kao rezultat supralevatorsnog abscesa. Prolazi kroz mišić levator, iznad puborektalnog mišića do intersfinkteričnog prostora. Čini svega 5% svih fistula.
  • Ekstrasfinkterična fistula mimoilazi analni kanal i sfinter, prolazi kroz ishiorektalnu fosu i mišić levator ani i otvora se visoko u rektumu. Čini oko 1 % svih fistula.
Simptomi i dijagnoza
Bolesnici s perianalnom fistulom prezentiraju se kroničnom drenažom gnoja ili stolice na otvor na koži. Liječnik obično vidi jedan ili više otvora fistule ili može fistulu osjetiti ispod površine. Sondom se može odrediti dubina i smjer fistule. Promatrajući anoskopom i pregledom sondom, liječnik može utvrditi mjesto unutarnjeg otvora. Promatranje sigmoidoskopom pomaže liječniku odrediti je li problem nastao zbog raka, Crohnove bolesti ili drugog poremećaja.
Liječenje
Liječenje perianalne fistule je operacijsko. Ukoliko se radi o jednostavnim, plitkim (niskim) fistulama koje ne prolaze kroz sfinkter kirurško je liječenje jednostavno. U lokalnoj anesteziji se preko sonde učini otvaraanje fistuloznog kanala; fistulotomija. Kada se radi o visokoj fistuli koja prolazi kroz analni sfinter, kirurška ekscizija se ne može raditi jer bi se ozlijedio sfinkter, čime bi mogla nastupiti inkontinencija. Zato je liječenje dugotrajnije. U prvom aktu se postavlja seton drenaža koncem. Bolesnik mora postepeno zatezanjem konca pretvarati visoku fistulu u nisku, nakon čega se može učiniti kirurški zahvat ekscizije fistule.

ANALNA FISURA

Što je analna fisura?
Analna fisura ili analni rascjep je bolna napuklina ili rana na površini analnog kanala. Kad je manja ona zahvaća samo epitel, a veća analna fisura se proteže punom debljinom analne slunice. Javlja se jednako često u muškaraca i žena, u svim dobnim skupinama, a najveća je učestalost u mladih osoba.
Kako nastaje?
Najčešće nastaju uslijed ozljede tvrdom ili velikom stolicom, mada mogu nastati i nakon ponavljanih perioda proljevastih stolica, kao komplikacija Crohnove bolesti ili kao komplikacija (ozljeda) tijekom porođaja. Fisure dovode do pojačanog spazma unutarnjeg sfinktera, što smanjuje dotok krvi i time spriječava njeno zacjeljivanje.
Simptomi
Simptomi su bol i krvarenje za vrijeme ili neposredno nakon stolice. Bol traje nekoliko minuta do nekoliko sati i prolazi do idućeg pražnjenja crijeva. Liječnik postavlja dijagnozu fisure na temelju promatranja i digitorektalnog pregleda.
Klasifikacija analnih fisura
Fisure se djele u akutne i kronične. Akutne su one koje zacijele unutar nekoliko dana ili tjedana nakon nastanka, dok su kronične one koje ne zacijele ni nakon 8-12 tjedana od nastanka.
Liječenje
Liječenje se sastoji od higijensko dijetalnih mjera s ciljem regulacije i omekšavanja stolice. Pomoći mogu i podmazujući supozitoriji. Tople sjedeće kupke u trajanju od 10 dio 15 minuta nakon svake stolice olakšavaju nelagodu i pomažu u smislu povećanja krvnog optoka što potiče cijeljenje. U slučajevima kroničnih fisura moraju se primjenjivati kreme koje sadrže analgetik ili anestetik, dilatacija analnog sfinktera. Kada te jednostavne mjere ne uspiju, može se lokalno primjeniti Botulinum toxin (Botox) ili je potrebno učiniti kirurški zahvat koji se sastoji od lateralnog presjecanja dijela niti unutranjeg sfinktera.

PERIANALNI ABSCES

Što je perianalni absces?
Perianalni absces je nakupina gnoja izvan anusa uzrokovana bakterijama koje zauzmu prostor oko anusa i rektuma. Infekcija analne fisure, spolno prenosive infekcije ili upala perianalnih žlijezda smatraju se uzročnim faktorima
Kako i gdje nastaje?
Absces obično nastaje ulaskom bakterija kroz oštećenja sluznice rektuma ili anusa. Najčešće nastaje u prostoru gdje se nalaze perianalne žlijezde, između vanjskog i unutarnjeg sfinktera te kako napreduje u veličini pomiče se prema mjestu namanje otpornosti tj. prema površini kože stvarajući tako perianalni absces. Također, infekcija se može širiti prema ishiorektalnoj fosi ili iznad razine levatora stvarajući ishiorektalni i/ili supralevatorni absces.
Rizična skupina
Veći rizik za razvoj perianalnih abscesa imaju osobe koje boluju od dijabetesa, imunokompromitirani bolesnici, osobe koje boluju od upalnih bolesti crijeva i sl.
Simptomi i dijagnoza
Bol i otok su dva vodeća simptoma. Sekrecija gnojnog sadržaja može biti prisutna ali nije nužna za dijagnozu. Detaljni digitorektalni pregled dovoljan je za postavljanje dijagnoze, a rektosigmoidoskopija može poslužiti samo da se isključe druge ili pridružene bolesti.
Liječenje i komplikacije
Primarno liječenje je kao i kod većine abscesa incizija i drenaža. Ovisno o lokalizaciji, zahvat se može učiniti u lokalnoj anesteziji ali u većine bolesnika s dubljim abscesima zahvat se mora provesti u općoj anesteziji. Sekundarno liječenje podrazumjeva davanje antibiotika osobito onima koji su pod povećanim rizikom. Komplikacije bolesti su: razvoj sistemske upale, nastanak perianalne fistule, recidiv bolesti te ožiljak.

PROKTITIS

Što je proktitis?
Proktitis je upala površine rektuma (rektalne sluznice). Kod ulceroznog proktitisa, običnog oblika proktitisa, ulkusi se pojavljuju na upaljenoj rektalnoj sluznici. Bolest može zahvatiti do 10 cm donjeg dijela rektuma. Neki slučajevi odmah reagiraju na liječenje, dok su drugi uporni ili se javljaju ponavljano pa zahtijevaju produljeno liječenje. Neki slučajevi konačno prelaze u ulcerozni kolitis.
Uzroci nastanka
Proktitis, koji se sve češće javlja, ima nekoliko uzroka. Može nastati iz Crohnove bolesti ili ulceroznog kolitisa. Može nastati i zbog spolno prenosivih bolesti (kao što su gonoreja, sifilis, infekcija s Chlamydia trachomatis, virusom herpesa simpleksa ili citomegalovirusom), naročito u muških homoseksualaca. U povećanoj opasnosti od nastanka proktitisa je svatko s oštećenim imunološkim sustavom, posebno od infekcija uzrokovanih virusom herpesa simpleksa ili citomegalovirusom. Proktitis mogu uzrokovati specifične bakterije kao što je salmonela ili uporaba antibiotika koji unište normalne crijevne bakterije i dopuste da na njihovom mjestu rastu druge bakterije. Drugi uzrok proktitisa je radioterapija rektuma ili njegovog okolnog područja.
Simptomi
Najčešći simptomi proktitisa su bezbolna krvarenja, sekrecija sluzi iz rektuma, bol u rektumu ili donjem lijevom dijelu abdomena, osjećaj pritiska i punoće u rektumu i sl. Kada je uzrok gonoreja, herpes simpleks ili citomegalovirus, anus i rektum mogu biti izrazito bolni.
Dijagnoza
Dijagnoza se postavlja endoskopskim pregledom rektuma ili kolona (proktosigmoidoskopija ili kolonoskopija) te uzimanjem uzorka tkiva rektalne sluznice za patohistološku i mikrobiološku analizu. U laboratoriju se tada mogu prepoznati bakterije, gljivice ili virusi koji su mogli izazvati proktitis. Uporabom kolonoskopa ili rendgenskim pregledom s barijevim kontrastom liječnik može ispitati i druga područja crijeva.
Liječenje
Bolest se liječi antibioticima ukoliko je proktitis prouzročen specifičnom bakterijskom infekcijom. Kada je proktitis uzrokovan antibiotikom koji oštećuje normalne crijevne bakterije, štetne bakterije koje su nadomjestile normalne, treba uništiti metronidazolom ili vankomicinom. Kada je uzrok zračenje ili je nepoznat, osobi se može pomoći kortikosteroidom (npr. hidrokortizon) i mesalaminom, drugim protuupalnim lijekom. Oba se mogu uzeti kao klizma ili u obliku supozitorija. Istodobno se na usta može uzeti sulfasalazin ili sličan lijek. Ako ta shema liječenja upalu ne ublaži, mogu pomoći kortikosteroidi u obliku tableta (oralni kortikosteroidi).

Obratite nam se s povjerenjem

Ne odgađajte zdravlje

Pošaljite upit