Smanjena seksualna želja (libido)
Smanjena ili odsutna seksualna želja je stanje kada osoba nema erotskih misli ili fantazija i želje za seksualnom aktivnošću. Također ne reagira, odnosno nema želje za seksualnom aktivnošću nakon što partner inicira seks. Javlja se u oko 65% žena, a uzroci mogu biti hormonski, kronične bolesti, lijekovi, stres ili emocionalna trauma. Jedan od prvih koraka je da se provjere hormoni i to TSH, prolaktin i estrogen. U dijagnostici se uzimaju u obzir normalne varijacije seksualne želje odnosno prolazno smanjena seksualna želja koja je možda smanjena u odnosu na prijašnje stanje uz prisutnost faktora kao što je gubitak posla ili problemi u braku. Ovi problemi se razlikuje od aseksualnosti koja je trajno stanje ili orjentacija kod koje osoba uopće nema želju za seksualnom aktivnosti, ali ima potrebu za romantičnim odnosima.
Prvi postupak kod smanjene ili odsutne seksualne želje je psihoedukacija o utjecaju dobi, kvaliteti i dužini veze, psihičkih stanja te utjecaju antidepresivnih lijekova koji dodatno smanjuju želju, te uz objašnjenje razlika između spontane i reagibilne želje koja varira i između spolova (kod žena je spontana želja rijeđa). Ponekad je dovoljno poraditi na komunikaciji između partnera, pronaći ponovno zajedničke aktivnosti, ponovno uspostaviti tjelesnu bliskost. Postoje i specifične seksualne vježbice koje partneri odrađuju kod kuće. Uspješnost je liječenja preko 90%.
Smetnje postizanja orgazma
Smetnje postizanja orgazma se smatraju seksualnim problemom kada unatoč adekvatnoj stimulaciji i prisutnoj seksualnoj želji i uzbuđenju (fizičkom i psihičkom) nije moguće postići orgazam bilo tijekom seksulnog odnosa ili masturbacije. Postoji primarna i sekundarna, situacijska ili generalizirajuća anorgazmija. Primarna anorgazmija ima bolju prognozu, a kod sekundarne svakako je potrebno uključiti i partnera u savjetovanje. Učestalost anorgazmije je 15-25%, znači svaka peta žena ima problema sa doživljavanjem orgazma. Puno je faktora koji utječu na ovo stanje, a to su lijekovi za hipertenziju, depresiju i anksioznost, dijabetes, multipla skleroza, oštećenje kralježnice, dispareunija (bol za vrijeme odnosa). Uz organske uzroke postoji cijeli niz psihosocijalnih čimbenika. Važno je ženu potaknuti na istraživanje vlastitog tijela i da u seksualnom odnosu bude aktivna, uputiti je na tehnike svladavanja anksioznosti i opuštanja, traženje ugodnih dodira i fantazija, te vježbe komunikacije sa partnerom. Istraživanja pokazuju da je uspješnost kod liječenja primarne anorgazmije do 90%, dok kod sekundarne 75%.
Bol tijekom odnosa (dispareunija), spontana bol ili nelagoda (vulvodinija) te vaginizam
Dispareunija je bol tijekom ili nakon spolnog odnosa i može biti žareća, oštra, tupa, peckanje ili samo osjećaj nelagode i straha. Uzroci mogu biti neke ginekološke bolesti, dermatološke bolesti, upalne bolesti zdjelice ili neuralgija. Također cijeli je niz psihosocijalnih (emotivnih) uzroka na koje se sumnja nakon što se isključe organski uzroci. Moguća je i kombinacija ova dva uzroka, prvenstveno kada se razvije strah od ponovljene boli kojim se može relativno brzo zatvoriti neurološki krug kronične boli kod kojeg je onda liječenje dugotrajno i ponekad neizvjesno. Bitno je razlikovati dispareuniju od nelagode i boli jer se žena nije dovoljno uzbudila. S jedne strane prisutnost boli smanjuje seksualno uzbuđenje, a s druge strane povećana razina uzbuđenja smanjuje osjet boli. Često žene u menopauzi osjećaju bol zbog suhoće rodnice nakon pada razine estrogena.