Što nakon epiziotomije?

epiziotomija oporavak
Porod, odnosno rođenje djeteta posebno je iskustvo za ženu i prekrasan doživljaj za cijelu obitelji. Žena, koja tada postaje majka, prolazi kroz mnoge promjene i prilagodbe tijekom 9 mjeseci trudnoće kako bi organizam bio spreman za porođaj zdravog djeteta.

Sve promjene kroz koje žena prolazi za vrijeme trudnoće uglavnom su reverzibilne, te se tijelo nakon porođaja vraća u tzv. pregravidno stanje. Porod je prirodna pojava koja je pomalo traumatična za majku i njezin organizam, a tim stručnjaka koji nadgleda i prati porod je uvijek pri ruci da olakša i skrate trajanje istog koliko god to dopuštaju prirodni procesi.

Jedna od metoda „olakšavanja“ poroda, kako za majku tako i za dijete je epiziotomija. Epiziotomija je zahvat pri kojim se urezuje međica (prostor između vagine i anusa) kako bi se povećao vaginalni otvor i time se olakšao izlaz djetetu. Mišljenja oko epiziotomije su pomalo podijeljena, a ono što svaku novopečenu majku zanima je pitanje što nakon epiziotomije?


Epiziotomija – kada i zašto?

Epiziotomija se ne izvodi rutinski već samo ako se međica ne rasteže u odgovarajućoj mjeri te sprječava porod, većinom kod prvorotki u terminu. Zahvat se izvodi u tijeku izgona djeteta, pri ukazivanju glavice na izlazu u vulvi i napinjanju međice.

Urez se može izvoditi bez analgezije, iako je infiltracija lokalnim analgetikom moguća. Epiziotomija sprječava pretjerano rastezanje i mogući razdor tkiva međice, uključujući i prednje razdore,ujedno štiti i meki porođajni kanal od razdora, ali i sprječava kasnije moguće posljedice kao što su slabost mišića dna zdjelice i statička inkontinencija. Kirurški rez lakše je zašiti od razdora, a osim toga zahvatom se ubrzava dugo porođajno doba (rođenje djeteta), a time i prevenira mogućnost fetalne patnje ploda. Epiziotomija se izvodi medijalno i lateralno.

Medijalni rez je u središnjoj liniji od središnje točke stražnje komisure prema rektumu. Prednost ovog reza je što se izvodi upravo u medijalnoj liniji, te manje boli i bolje zacijeljuje, ali postoji veća opasnost od širenja reza i oštećenja rektalnog sfinktera i/ili rektuma, što je pak jako važno na vrijeme prepoznati i zbrinuti. Ovaj rez se izvodi rijeđe, a uvjete za njegovo izvođenje diktira izgled međice u porodu.

Drugi tip epiziotomije je mediolateralni rez od središnje linije stražnje komisure pod kutem od 45° lateralno na bilo koju stranu. Ovaj tip se obično ne širi u sfinkter ili rektum, ali uzrokuje jaču postoperativnu bol i cijeli sporije od epiziotomije u središnjoj liniji.

Epiziotomija - Foto: Mayo Clinic

Nakon rođenja djeteta i posteljice odmah se pristupa zbrinjavanju epiziotomije. Najprije se infiltrira lokalno anestetik te se u nastavku u slojevima (obično tri) šiva rez međice, a ono što se na kraju vidi izvana su kožni šavovi kojih ima ovisno o veličini reza između 4-6.

Komplikacije epiziotomije

Svaki zahvat ili postupak sa sobom nosi određene rizike i komplikacije. Komplikacije epiziotomije su rijetke, ali postoje. Mogući razdori rektuma ili analnog sfinktera češći su u slučajevima kada se epiziotomija ne izvodi te dolazi do spontane rupture međice. Takav razdor nužno je na vrijeme prepoznati i zbrinuti jer u suprotnom donosi brojne neugodne komplikacije kao što je primjerice urinarna inkontinencija koja nastaje zbog slabosti mišića dna zdjelice.

Jedna od mogućih komplikacija su i hematomi koji nastaju zbog nedovoljnog kirurškog zbrinjavanja rane, naročito ako je razdor dosta dubok. Manji hematomi se mogu samo nadzirati uz odgovarajuću toaletu (oblozi), dok ostale je potrebno evakuirati, uz postavitljanje novih šavova uz eventualnu drenažu i obaveznu antibiotičku terapiju. Sve te naknadne intervencije se uvijek rade u kratkotrajnoj općoj anesteziji.

Pri izvođenju reza epiziotomije dolazi do dodatnog krvarenja koja najčešće ne stvara probleme, a moguća je i infekcija. Infekcije rana perineuma su relativno rijetke, od 0.05 do 0.5%.

Rubovi rane postaju crveni, mesnati i povećani.

Šavovi se moraju skinuti da bi se rana prirodno drenirala, a onda je ponovo zašiti.



Što nakon epiziotomije?

Babinje (babine, puerperium) je period koji počinje nakon rođenja djeteta i posteljice. Traje oko 6 tjedana, ili 40 dana nakon porođaja, koliko je potrebno da nestanu promjene genitalnih organa nastalih tijekom trudnoće, i da se oni vrate u stanje prije trudnoće. Između brojnih promjena koje se događaju, dolazi i do smanjivanja vagine iako se mišićni tonus nikad potpuno ne vrati u stanje prije trudnoće. Laceracija i rana epiziotomije također postepeno zarastaju. Šav epiziotomije se apsorbira za oko 3 tjedna.

Važno je promatrati ranu epiziotomije, te se javiti liječniku ukoliko se primijeti crvenilo uz bol, veći otok koji onda otežava cijeljenje, pojačava sekreciju rane ili hematom. Linija šavova se ne smije razdvajati. Preporučuje se stavljanje leda kroz prvih 12 - 24 sata da se smanji otok, kao i mogućnost upotrebe anestetskih krema. Čisto perianalno područje treba čistiti od naprijed prema straga te učestalo mijenjati uloške, bez izravnog tretiranje rane mlazom vode.

Dispareunija, bol pri spolnom odnosu, moguća je u prvoj godini postpartalno, a prema nekim istraživanjima većina žena stupa u spolne odnose nakon nekoliko mjeseci od poroda. Ozljede prilikom poroda i oštećenje sfinktera glavni su faktor za nastanak dispareunije. Kod dispareunije i postporođajne inkontinencije odličnom se metodom pokazala laserska terapija vagine i područja ožiljka epiziotomije. Laserska fototerapija MonaLisaTouch suvremena je i jedinstvena metoda u obnavljanja i preoblikovanju vulvovaginalnog područja u svrhu riješavanja blage inkontinencije, bolnog ožiljka, suhoće, peckanja i nelagode za vrijeme spolnog odnosa itd.
Srećom, epiziotomija najčešće zarasta bez komplikacija, uz očekivanu bolnost tijekom normalnoga zarastanja rane. Kako se radi o rani na dijelu tijela koje je izloženo iritaciji zbog kretanja, pomicanja ili premještanja, ali i pražnjenja crijeva i mokrenja, zarastanje rane teče s više tegoba nego kod uobičajenih postoperativnih rezova.
Tijekom tjedan dana, u vrijeme zaraštanja epiziotomije, gotovo sve rodilje žale se na bol koja im ometa kretanje i onemogućava sjedenje.

Nerijetko je prisutna i nelagoda povezana s redovitim pražnjenjem crijeva, a posljedica je dugotrajan zatvor.

Ponekad se javlja i osjećaj pečenja prilikom mokrenja. Bol se intenzivira povratkom kući iz rodilišta. Pojavljuju se i problemi kod zauzimanja položaja za dojenje, koje se tek uspostavlja. Završni šavovi (krajnji unutarnji ili vanjski) nerijetko iritiraju i izazivaju dugotrajniji osjećaj boli i pečenja. Vrlo često rodilje zbog takvih tegoba uzimaju analgetike.

Potrebno je umjereno mirovanje i uobičajena pojačana higijena, koja podrazumijeva redovito tuširanje i učestalo mijenjanje uložaka i donjeg rublja, a najbolje je da su od prirodnih materijala.

Na osjetljivo područje može se nanijeti mast ili stavljati vaginalete koje pospješuju zacjeljivanje i umiruju iritaciju.
Kod dugotrajne bolnosti, prisustva sekreta, krvarenja iz rane ili povišene temperature neophodna je konzultacija i pregled liječnika, koji će dati upute za liječenje i antibiotsku zaštitu. Ožiljak koji ostaje nakon epiziotomije jedva je vidljiv i ne bi trebao stvarati kasnije poteškoće.

Napisano od: Dr.sc. Ivana Pentz, Specijalist ginekologije i opstetricije-subspecijalist humane reprodukcije.

Obratite nam se s povjerenjem

Ne odgađajte zdravlje

Pošaljite upit