Najčešći uzroci neplodnosti

Lijecenje neplodnosti
Reprodukcijska sposobnost čovjeka nije tako savršena u usporedbi s ostalim vrstama. Začeće se događa samo za vrijeme ovulacije, izbacivanja jajne stanice iz jajnika u jajovod, a u prosjeku je u jednom ciklusu tek šest plodnih dana. Jajna stanica može biti oplođena svega 6-10 sati nakon ovulacije, premda spermiji mogu ostati u spolnim organima žene i od tri do pet dana, te oploditi jajašce. Mnogi čimbenici mogu utjecati na proces začeća, tako i ne čudi podatak da je u Hrvatskoj, kao i mnogim drugim zapadnim zemljama, 12 – 15 % parova neplodno.


Kada posumnjati na neplodnost

Neplodnim se smatra par koji nakon godinu dana nezaštićenog odnosa ne uspije ostvariti trudnoću i to ako je žena mlađa od 35 godina. Međutim, ako je žena starija od 35, onda se ovo razdoblje skraćuje na 6 mjeseci. Razlog je tome što s dobi žena opada kvaliteta jajnih stanica, pa je čitav postupak potrebno malo ubrzati. U oko 30 - 40% slučajeva bračne neplodnosti razlog neplodnosti leži na strani žene, a otprilike isto toliko na strani muškarca. U 15 - 20% slučajeva radi se o neplodnosti oba partnera, ili se pak radi o neplodnosti čiji je uzrok nepoznat ili se ne može pronaći.

Neplodnost u žene

Plodnost žena najveća je u životnoj dobi između 20. - 30. godine života. U ovo vrijeme je i najveći postotak urednih ovulacija, kao i zdravih jajnih stanica, a rizik nastanka kromosomskih abnormalnosti, spontanog pobačaja kao i učestalost javljanja komplikacija za vrijeme trudnoće su niski. Dob žene veliki je čimbenik u procesu začeća, a značajniji pad plodnosti započinje zapravo tek nakon 40. godine života. Razlozi ženske neplodnosti mogu biti rezultat brojnih bolesti i infekcija ženskog spolnog sustava, brojne urođene anomalije i smetnje, kao što su to neravnoteža ili poremećaj lučenja hormona.
Da bi došlo do oplodnje spermij partnera mora proći put rodnice,vrata i tijela maternice sve do završnog dijela jajovoda gdje se oplodnja i događa. Nakon susreta spermija i jajne stanice nastaje budući embrio koji se u ovom stadiju naziva blastomera, te on prelazi put do materišta gdje se implantira, razvija posteljicu i obitava do kraja trudnoće. Urođene ili stečene anomalije spolnih organa onemogućuju taj kontakt spermija i jajne stanice, infekcije ostavljaju traga u oštećenju ili neprohodnosti jajovoda, endokrinološka neravnoteža ili poremećaji dovode do izostanka ovulacije ili nepripremljenosti materišta za prihvaćanje zametka.
Najčešći uzroci ženske neplodnosti su oštećeni jajovodi, izostanak ovulacije, endometrioza i životna dob.
U provjeri prohodnosti jajovoda možemo se koristiti metodama koje se pritom kombiniraju histeroskopija i histerosalpingografija, te histerosalpingosonografijom. To su kontrastne metode pri kojima se kontrastno sredstvo ubrizgava u maternicu i jajovode, a prohodnost genitalnog sustava ispituje rendgenskim slikanjem ili ultrazvučnim putem. Laparoskopske metode nam također omogućuju uvid u patološke promjene, a uz dijagnostičku vrijednost možemo ih upotrijebiti i kao terapijsku metodu, kao jedan od najčešćih puteva mikrokirurških intervencija. Neprohodnost jajovoda možemo liječiti mikrokirurškim zahvatom kojim odstranjujemo cistične promjene na jajnicima ili uklanjamo priraslice na jajovodima. Zahvat se preferira kod mlađih osoba i jednostavnijih oštećenja, a uspješna operacija predstavlja trajno rješenje problema oštećenih jajovoda. Drugi način liječenja neprohodnosti jajovoda pri neplodnosti je metodama potpomognute oplodnje.


Praćenje ovulacije

Postoji više načina praćenja ovulacije, premda niti jedan nije skroz pouzdan, odnosno možemo dobiti tek retrogradno pouzdane informacije, što ne znači da će i idući ciklus biti isti. Najjednostavniji način, ali ne i najtočniji je mjerenje bazalne temperature. Skok bazalne temperature prati ovulaciju, te je nedostatak ove metode nemogućnost pretkazivanja ovulacije. Nešto bolji postupak je određivanje razine LH u urinu pomoću LH traka, skok razine LH nekih je 36 sati prije ovulacije. Svakako najznačajniji postupak u praćenju zbivanja tijekom ženskog ciklusa je folikulometrija (ciklus-monitoring), ultrazvučno praćenje rasta folikula uz određivanje bazalnog hormonskog statusa, te dinamike hormonskih promjena. Ukoliko se radi o anovulacijskim ciklusima, terapija je medikamentna stimulacija ovulacije uz uklanjanje primarnog uzroka, a uključuje klomifen, epimestrol i/ili gonadotropini: FSH, FSH+LH i hCG (bez ili u kombinaciji s GnRH-analozima) u svim mnogobrojnim varijacijama.



Endometrioza

Endometrioza označuje prisustvo stanica endometrija, sluznice i strome koji u normalnim uvjetima oblažu unutrašnjost materišta, izvan šupljine maternice. Raseljene stanice endometrija posjeduju uglavnom estrogenske receptore i može doći do imitacije menstrualnog ciklusa, posljedica čega su krvarenja. Mnoge žene otkriju ove lezije pri redovitim ginekološkim pregledima ili imaju jake bolove i stalne zdjelične infekcije, ali također endometrioza može biti i asimptomatska te se tada može otkriti pri obradi neplodnosti. Liječenje je dvojako konzervativnim putem – hormonsko liječenje ili kirurškim putem. U slučaju neuspjele terapije, a pri liječenju neplodnosti pristupa se metodama potpomognute oplodnje.

Anomalije u razvitku spolnih organa

Anomalije u razvitku spolnih organa se prije svega dijagnosticiraju ginekološkim i ultrazvučnim pregledom, koji se kombiniraju s kromosomskom analizom i histeroskopijom. Histeroskopija je minimalno invazivan endoskopski zahvat koji omogućava detaljan pregled unutrašnjosti maternice. U liječenju neplodnosti najbolju prognozu imaju anomalije spajanja, gdje je normalnu trudnoću vrlo često moguće ostvariti uz minimalne ili nikakve kirurške intervencije. U slučaju anomalija razvitka spolnih žlijezda ili vanjskih genitalija liječenje obuhvaća prije svega kirurške korekcije i hormonsko nadomjesno liječenje.
Mnoštvo je uzroka neplodnosti u žena, te se pri tome mora napraviti detaljna dijagnostička obrada. Uz provjeru hormona, ginekološki pregled, važne informacije daje nam i pregled maternice histeroskopijom.
Histeroskopija je minimalno invazivna metoda kojom prikazujemo šupljinu maternice, te dobivamo vrijedne informacije o stanju unutrašnjosti maternice, a može se kombinirati i s histerosalpingografijom, kada dobivamo uvid i u jajovode.

Napisano od: Dr.sc. Ivana Pentz, Specijalist ginekologije i opstetricije-subspecijalist humane reprodukcije.

Obratite nam se s povjerenjem

Ne odgađajte zdravlje

Pošaljite upit