Miomi – kako prepoznati simpome i kako liječiti miome?

Simptomi i lijecenje mioma
Miomi su najčešći dobroćudni tumori maternice građeni u prvom redu od glatkih mišića. Ove dobroćudne tvorbe čine 95% svih dobroćudnih tumora maternice. Nastaju tijekom reprodukcijske dobi, najčešće između 35. i 55. godine života. Mogu se javiti pojedinačno, a daleko je češća istodobna pojava dva ili više mioma, prije asimetričnog nego simetričnog rasta. Različitih su veličina i oblika, a mogu biti i izrazito veliki i teški ( čak i preko 40 kg). Ne javljaju se prije nastupa puberteta, rastu pod utjecajem hormona (estrogena) u generativnoj dobi, a učestalost im opada s pojavom menopauze kada se i mijenja odnos i razina hormona.

Nerijetko ćemo čuti kako je nekoj ženi između njezine 35. i 55. godine života dijagnosticiran miom. Štoviše, miomi se razvijaju u 50-60% žena i dosežu udio od 70% žena u dobi do 50. godine starosti. Očito je da se pojavljuju u generativnoj dobi, te da s pojavom menopauze njihova učestalost opada.

U 1 od 1000 slučajeva miomi mogu biti zloćudni, no nikada iz dobroćudnog ne nastaje zloćudni miom.


Kako nastaju miomi?

Uzroci mioma su nepoznati, a istraživanja su pokazala kako su miomi unicelularni odnosno da nastaju proliferacijom jednog klona glatkih mišićnih stanica, a razlog proliferacije je nepoznat. Estrogeni ne uzrokuju nastanak mioma, ali pospješuju njihov rast. Razlog tomu je postojanje više estrogenskih receptora u miomu nego u miometriju (mišićnom dijelu maternice), te će stoga njihov rast biti brži za vrijeme trudnoće, kad je nivo hormona visok, a smanjuje se u menopauzi, kad razina hormona pada.

Žena čije su majke, bake ili sestre imale dijagnosticiran miom imaju povećani rizik od obolijevanja, kao i žene koje imaju prekomjernu tjelesnu masu. Rizik za takve žene je 2 do 3 puta veći nego kod onih normalnog tjelesnog indeksa. Neka istraživanja pokazuju da konzumacija crvenog mesa povećava učestalost ovog dobroćudnog tumor, dok prehrana bazirana na povrću štiti od nastanka mioma.
Miomi nastaju na različitim mjestima i dijelovima maternice. Prema smještaju se razlikuju:

subserozni miom koji nastaje iz mišićnog tkiva maternice neposredno ispod njene serozne ovojnice koju odiže i širi se u trbušnu šupljinu,

intramuralni miom koji raste i širi se unutar maternične stijenke i

submukozni miom koji nastaje neposredno ispod sluznice maternice te se širi i izbočuje u šupljinu maternice, zbog čega čak i veoma mali submukozni miomi mogu imati velik utjecaj na intenzitet i učestalost menstruacija i nepravilnih materničnih krvarenja. Također neki miomi mogu imati i peteljku, to su subserozni miomi koji su pričvršćeni za maternicu tanjom ili debljom peteljkom.
Dijagnoza mioma najčešće se postavlja prilikom rutinskog ginekološkog pregleda kada se nalazi nepravilan rast maternice. Zlatni standard u Europi je uz ginekološki pregled svakako ultrazvučna dijagnostika, bez obzira 2D UZV, 3D UZV, dok je u nekim slučajevima potrebno učiniti i MR (magnetsku rezonancu).



Koji su simptomi mioma

Simptomi koje uzrokuju miomi mogu biti različiti. Neki od njih su potpuno asimptomatski, dok drugi uzrokuju ovisno o smještaju i veličini bol (u mirovanju, tijekom spolnog odnosa, u leđima, u zdjelici), pritisak na mjehur pa žena često mokri ili pritisak na crijevo pri čemu nastaje opstipacija (zatvor). Bol nastaje uslijed krvarenja u miome ili ako se miom na peteljci okrene oko peteljke pri čemu može uslijediti jaka akutna ili kronična bol. Izuzetno veliki miomi mogu dovesti do povećanja opsega trbuha. Jedan od najčešćih simptoma je obilno i/ili nepravilno krvarenje.
Ovisno o smještaju i veličini miomi mogu stvarati probleme za vrijeme trudnoće, no češće je da trudnoća prolazi bez ikakvih problema, a ako do njih i dođe to su najčešće prijevremeni porod ili potreba za carskim rezom.



Liječenje mioma

Mali miomi i miomi koji ne uzrokuju simptome se ne liječe, već se samo prate. Kod mioma sa simptomima imamo dosta mogućnosti liječenja. U slučaju boli mogu se uzimati analgetici da se pacijentici olakšaju npr. bolne menstruacije zbog mioma, kao što se i kod krvarenja koja uzrokuju anemiju preporuča uzimanje željeza.

Kod obilnih i nepravilnih krvarenja u žena koje više ne planiraju trudnoću moguće je napraviti ablaciju endometrija (postupak uklanjanja sluznice maternice). Moguća je i primjena kontracepcijske pilule ili intrauterinih uložaka koji sadrže progesteron (Mirena) koja kod žena s miomima može utjecajem na sluznicu u maternici i zaustaviti krvarenja, te spriječiti daljnji rast mioma.

Postoje i lijekovi koji mogu smanjiti veličinu mioma, to su takozvani GnRH agonisti, ali je njihov učinak ograničen i kratkotrajan, jer djeluju samo dok se daju te izazivaju vazomotorne smetnje.

U usporedbi sa miometrijem, miomi imaju značajno veću ekspresiju estrogenih, ali i progesteronskih receptora. Progesteron je važan u rastu mioma, zato lijekovi koji djeluju na progesteronske receptore imaju povoljno djelovanje na miom. Odnedavno je u upotrebi selektivni blokator progesteronskih receptora ulipristal acetat (Esmya). Ulipristal acetat je poznat kao hitni kontraceptiv, jer u žena može zaustaviti ovulacijski proces, međutim pokazao se da ima i druge indikacije jer utječe na zaustavljanje krvarenja i na rast mioma - dovodi do brzog smanjivanja krvarenja u žena s miomima (unutar 7 dana) utjecajem na krvne žile endometrija.

Esmya ove efekte postiže blokadom progesteronskih receptora u tkivu mioma, endometrija (sluznice unutar maternice) i hipofize. Esmya uzrokuje u stanicama mioma neovaskularizaciju i rast stanica, smanjuje ulaganje kolagena remeteći tako integritet tkiva pa se preporučuje kroz dva tromjesečna ciklusa ženama s miomima koje žele zanjeti ili u svrhu smanjenja mioma prije planiranog kirurškog zahvata (miomektomije).

Kod žena u perimenopauzi moguće je produženo uzimanje Esmye više od 6 mjeseci ako imaju dobar odgovor na Esmyu i žele sačuvati maternicu (slično kao i kod Mirene). Od ostalih manje radikalnih metoda moguća je i embolizacija arterija maternice, postupak u kojem radiolog u krvne žile maternice ubrizga sredstvo koje dovodi do smanjenja mioma.


Kirurško liječenje je namijenjeno za žene s brzo rastućom masom u zdjelici, ponavljajućim krvarenjima iz maternice neosjetljivima na liječenje, trajnom ili neizdrživom boli, pritiskom ili mokraćnim i/ili probavnim simptomima. Odabir kirurškog postupka vrši se u dogovoru s ženom, ali svakako uzimajući u obzir karakteristike mioma te njihov položaj, te cjelokupno zdravlje pacijentice. Izbor kirurških mogućnosti je višestruk; laparotomija, laparoskopija, a jedan od mogućih manje invazivnih i poštednih kirurških metoda je histeroskopija.
Histeroskopija je najbolji izbor ako se miom izbočuje u šupljinu maternice, te se nakon vizualizacije šupljine maternice pod kontrolom oka ciljano otklanja miom, pri tom neoštečujući okolno tkivo maternice. Histeroskopska ablacija (otklanjanje) sluznice u šupljini maternice također se smatra odličnom opcijom kod žena sa npr. intramuralnim miomima koje obilno krvare i ne reagiraju na medikamentoznu terapiju. Ta metoda je naročito dobar izbor za žene koje više ne planiraju trudnoću jer se otklanjanjem sluznice ukida ili minimalizira mjesečno krvarenje iz maternice.

Totalno odstranjenje maternice zbog mioma predstavlja krajnju opciju u liječenju simptomatskih mioma.
Miomi su dobroćudne promjene maternice koji ne moraju imati simptoma ni komplikacija, ali isto tako ponekad iznenada mogu ugroziti kvalitetu života narušavajući profesionalni i privatni život. Zbog toga je važno redovito ići na ginekološke preglede kako bi se na vrijeme otkrile sve eventualne nepravilnosti te bi ih se moglo liječiti manje agresivnim metodama.

Napisano od: Dr.sc. Ivana Pentz, Specijalist ginekologije i opstetricije-subspecijalist humane reprodukcije.

Obratite nam se s povjerenjem

Ne odgađajte zdravlje

Pošaljite upit