Vaginalni iscjedak - kada je normalan, a kada se zabrinuti?

Vaginalni iscjedak – kada je normalan, a kada se zabrinuti?

NAFLD – Nealkoholna masna bolest jetre
12. siječnja 2021.
darivanje
Poliklinika Fleur slavi svoj 5.rođendan i tim povodom vas darujemo!
24. veljače 2021.
vaginalni iscjedak

Vaginalni iscjedak - je li normalan?

Reproduktivni sustav svake žene sastoji se od mnogobrojnih žlijezda čija je uloga lučenje vaginalnog sekreta ili iscjetka.
Normalan vaginalni iscjedak (fluor vaginalis) čine odljuštene epitelne stanice, cervikalna sluz, transudat, rezidualna bakterijska flora, elektroliti i ostali kemijski sastojci.

Osim toga, sadrži protutijela i protuupalne stanice čineći tako barijeru prolasku različitih mikroorganizama te pritom štiti od razvoja raznih vaginalnih infekcija.

Obično je bistar ili mliječno bijele boje do lagano žućkast, blagog mirisa, a uz odsustvo simptoma poput peckanja, svrbeža, bolova smatra se normalnom pojavom.

Količina sekreta u tijeku generativne dobi individualna je i varira od žene do žene. Drugim riječima, neke žene mogu imati dosta pojačani iscjedak cijeli mjesec zbog pojačane osjetljivosti lokalnih žljezda na normalnu ili blago povišenu razinu estrogena što se smatra fiziološkom pojavom i ne treba se liječiti.

Vaginalni iscjedak i hormoni

Sama produkcija vaginalnog iscjetka pod kontrolom je ženskih spolnih hormona, prvenstveno estrogena te se mijenja ovisno o fazi menstruacijskog ciklusa u kojoj se žena nalazi.

Otprilike 5 do 7 dana prije ovulacije započinje pojačano lučenje estrogena iz jajnika, a vršna koncentracija dostiže se 24 do 36 sati prije ovulacije.
Zbog povećane osjetljivosti vrata maternice na razinu estrogena, dolazi do pojačanog iscjetka koji je obično proziran, gust i rastezljiv među prstima, a na donjem rublju zamjećuje se oko šest dana prije ovulacije. Nekoć se takav način primjenjivao kao metoda kontracepcije, poznatiji pod nazivom Billingsova metoda, no danas se ipak primjenjuju provjereni suvremeniji i pouzdaniji oblici kontracepcije.

Koncentracija estrogena mijenja se ovisno o dobi žene, a sukladno tome i količina iscjetka.
Tako je obilniji u generativnoj dobi, naročito prije ovulacije ili tijekom trudnoće u odnosu na pretpubertet i postmenopauzu kada je količina iscjetka oskudnija.
Isto tako, pojačani bijelo žuti iscjedak česta je pojava mjesecima prije menarche (prve menstruacije) i također je odgovor na početak rada jajnika i stvaranje veče količine ženskih hormona.
 

Vaginalni iscjedak i trudnoća

Trudnoću karakterizira pojačana hormonska aktivnost, a mliječno bijeli iscjedak bez specifična mirisa normalna je i potrebita pojava te jedan od njezinih najranijih, često neprepoznatih znakova.

Odmicanjem trudnoće, povećava se i njegova količina, a približavanjem terminu poroda mogu se uočiti gusti čepovi sluzi uz lagane primjese krvi ukazujući na skorovremeni porod.

U ranim tjednima trudnoće, vaginalni iscjedak sa blagom sukrvicom može ukazivati na implantacijsko krvarenje i nije razlog za zabrinutost, no u slučaju obilnijeg krvarenja uz ili bez ugrušaka krvi potrebno je hitno obaviti ginekološki pregled kako bi se isključio gubitak ploda.
Kako vaginalne infekcije nisu rijetka pojava tijekom trudnoće, svaki neuobičajeni iscjedak potrebno je pravovremeno prepoznati i liječiti kako bi se spriječile komplikacije poput spontanog pobačaja, prijevremenog porođaja, infekcije plodnih ovoja itd.

Vaginalni iscjedak i infekcije

Uz uredan vaginalni iscjedak, jedan od glavnih regulatora zdravlja reproduktivnog sustava je Lactobacillus acidophilus, bakterije koje čine fiziološku floru spolnih organa žene.
Spomenute bakterije, uz primjerenu razinu estrogena pomažu održati pH rodnice kiselim i tako štite od prodora raznih infektivnih uzročnika.

Neuobičajen miris, promjena boje iscjedka u žuto zelenu, abnormalna konzistencija kao npr. grudičasta karakteristike su koje upozoravaju na patološku prirodu iscjetka i znak su za uzbunu. Takve osobitosti iscjetka ukazuju na moguću vaginalnu infekciju.

U slučaju smanjena broja Lactobacillus acidophilus, dolazi do značajne prevage bakterija poput Gardnerella vaginalis, jedne od najčešćih uzročnika bakterijskih vaginoza. Specifičan simptom navedene infekcije je pojačan sivo bijeli iscjedak, poput mirisa ribe ili amonijaka, a posebno se zamjećuje nakon menstruacije ili spolnog odnosa.
S druge strane, trudnice, žene sa inzulinskom rezistencijom ili šečernom bolesti, one koje koriste oralne hormonske kontraceptive ili nakon uzimanja antibiotika pod povećanim su rizikom od razvoja gljivičnih upala- kandidijaza, a glavnim se krivcem smatra Candida albicans.

Sirasti iscjedak, često grudast, bez specifična mirisa smatra se glavnom kliničkom slikom takve upale.

Mnogi ostali infektivni uzročnici spolno se prenose, a najčešće se radi o Chlamydii trachomatis koja pritom uzrokuje mukopurulentni- sluzavo gnojni iscjedak.

Nadalje, anaerobni parazit Trichomonas vaginalis, također se spolno prenosi, a dovodi do pojave tipičnog pjenušavog iscjetka žuto zelene boje i slatkasta mirisa.
Vaginalni iscjedak s primjesama krvi, smeđkasti iscjedak normalna je pojava nekoliko dana prije nastupa menstruacije ili nakon njezina završetka. No u slučaju učestale pojave izvan navedenog razdoblja potrebno je provesti detaljnu obradu kako bi se isključile ostale bolesti poput malignih oboljenja, upalnih bolesti ili hormonske disfunkcije.
Osim mikroorganizama, različiti kemijski iritansi poput vaginalnih tampona, dijafragme, kontracepcijskih gelova, sapuna za pranje itd. mogu uzrokovati preosjetljivost intimnog područja i pritom dovesti do abnormalnog vaginalnog iscjetka. U tom slučaju prestanak njihova korištenja dovodi do regresije simptoma.

Kako često spomenuti infektivni uzročnici izazivaju subkliničke oblike upale, promjena karaktera iscjetka ponekad je jedini znak prisutne infekcije.

Svaka neliječena infekcija reproduktivnog sustava može dovesti do zdjelične upalne bolesti i posljedičnih komplikacija poput otežanog začeća, neplodnosti, raznih poteškoća prilikom trudnoće itd.

Liječenje vaginalnog iscjetka


Dakle, bistar ili mliječno bijeli iscjedak, blaga mirisa znak je zdravog ženskog reproduktivnog sustava i nije znak za uzbunu. Liječenje takvog iscjetka nije potrebno, no u borbi protiv infekcija poželjna je redovna higijena, nošenje pamučnog donjeg rublja te izbjegavanje jako uskih hlača i upotrebe agresivnih higijenskih preparata.

Prilikom promjene osobitosti iscjetka neizmjerno je važno obratiti se specijalistu ginekologu koji će znati adekvatno pristupiti i liječiti postojeću infekciju.

Sama obrada uključuje uzimanje cervikalnih briseva s ciljem izolacije uzročnika, a na temelju antibiograma određuje se prikladni antibiotik.

Napisano od: Dr.sc. Ivana Pentz, Specijalist ginekologije i opstetricije-subspecijalist humane reprodukcije.

Obratite nam se s povjerenjem

Ne odgađajte zdravlje

Pošaljite upit


    Kontakt