Utjecaj spolnih hormona na debljanje kod žena - Poliklinika Fleur

Utjecaj spolnih hormona na debljanje kod žena

darivanje
Poliklinika Fleur slavi svoj 5.rođendan i tim povodom vas darujemo!
24. veljače 2021.
bolne mestruacije
Obilne i bolne menstruacije
22. ožujka 2022.
hormoni i debljanje
Prije posljednje menstruacije (menopauza) žena proživljava manje ili više intenzivno razdoblje koje traje od 4-10 godina, a obilježeno je promjenama u dinamici i trajanju menstruacijskog ciklusa, intenzitetu menstrualnog krvarenja, promjenama osobnosti i raspoloženja, pojavi nesanice, preoblikovanju tijela u smislu gubitka mišićne mase i pojasastog debljanja, seksualnom disfunkcijom i još mnogočemu.

Višak ili manjak estrogena utječe na promjenu tjelesne težine

Estrogen je jedan od spolnih hormona koji se dominantno stvara u jajniku i ima više od 300 bioloških funkcija u ženskom tijelu. Osim jajnika, nastaje i u masnom tkivu i nadbubrežnoj žlijezdi. On je glavni pokretač ženskog reproduktivnog sustava, ali je i čuvar vitalnih funkcija žene i njezina cjelokupnog zdravlja. Ima ključnu ulogu u fiziologiji i metabolizmu masnog tkiva, povoljno djeluje na razinu inzulina i metabolizam šećera, sudjeluje u izgradnji kosti, izravno djeluje na srčano-žilni i živčani sustav, potiče stvaranje kolagena u koži, potiče rast kose, pozitivno utječe na mentalno zdravlje, koncentraciju, pamćenje, daje pozitivnu energiju i čuva libido te smanjuje učestalost infekcija donjeg urogenitalnog trakta.

Povećana količina estrogena povećava rizik za neke karcinome, a s druge strane zbog njegovog manjka ugroženi su vitalno zdravlje i reprodukcija. Tijelo žene nastoji održati hormonsku ravnotežu. Problemi nastaju ako estrogena ima previše ili premalo.

Svima poznati PMS (predmenstrualni sindrom) posljedica je povišene razine estrogena koja je odgovor neispravnog metabolizma koji uzrokuje proizvodnju loših estrogena ili općenito stvaranje više estrogena u odnosu na njegov oponirajući hormon progesteron. Obično već oko 40. godine života ovulacija postaje manje redovita, a to dovodi do značajnog pada razine progesterona.

Osim spomenutog procesa starenja jajnika, stanja vezana za poremećenu razinu kortizola (bolesti nadbubrežne žlijezde i stres), izloženost ksenoestrogenima u prehrani s previše masnoća, a bez vlakana, te prekomjerno konzumiranje alkohola mogu stvoriti višak estrogena. Ksenoestrogeni koji se godinama talože u masnom tkivu značajno narušavaju hormonsku ravnotežu žena.

Srećom, povećana količina estrogena ne pogađa svakog. Osim toga, nečiji će organizam puno lakše deaktivirati i eliminirati višak estrogena, a drugom će organizmu biti mnogo teže riješiti se štetnih viškova. Jednostavno smo različiti. S druge strane, manjak estrogena najčešće nastaje prestankom funkcije jajnika kod žena koje se približavaju ili su ušle u menopauzu.

Kako estrogen utječe na debljanje, naročito oko menopauze?

Perimenopauzalne žene uglavnom se žale na prekomjerno nekontrolirano „debljanje“ ili da im je teško, gotovo „nemoguće smršaviti“. Istina je, da je jedan oblik estrogena jako povezan sa kontrolom tjelesne težine. Radi se o estradiolu koji pomaže regulirati metabolizam masti i ugljikohidrata, nastaje u jajniku, a oko menopauze dolazi do njegovog značajnog pada.

Zanimljivo je da u reproduktivnoj dobi, žene uglavnom se debljaju oko bokova i bedara (kruškasti oblik), dok u peri-i postmenopauzi ženino tijelo poprima oblik jabuke. Ovaj drugi tip debljanja karakterističan je po nakupljanju masnih stanica u središnjem djelu, u abdomenu i oko unutarnjih organa (visceralna mast) te može biti opasan zbog povezanosti sa razvojem šećerne bolesti, srčanih bolesti, moždanog inzulta te nekih karcinoma.

U generativnoj dobi spomenuti tip debljanja je uglavnom posljedica viška estradiola (npr. u trudnoći se stvaraju velike količine estrogena koji je kod nekih žena odgovoran za nastanak celulita oko bokova i bedara), dok u periodu oko menopauze upravo zbog nedostatka tog istog estrogena debljamo se tako da nam se širi pojas.

Osim toga, žene oko menopauze postaju manje fizički aktivne, osjećaju se umornije zbog manjka energije koja je posljedica promijenjenog i usporenog metabolizma, ali i gube mišićnu masu, što im dodatno otežava održavanje normalne tjelesne težine, a pospješuje debljanje. Težina samo raste, iako jedemo manje, a vježbamo više.

Uzrok hormonskog disbalansa i debljanja kod mlađih žena

Kod mlađih žena uzrok manjka estrogena može biti povezan s poremećajem prehrane, pojačanim vježbanjem, stresom, reproduktivnim metaboličkim poremećajem poput sindroma policističnih jajnika, bolestima štitnjače, šećernom bolesti i drugo. Dakle, promjene u količini spolnih hormona koje se događaju tijekom života dovode do fizičkih promjena i simptoma koji su vrlo individualni te ovise o brojnim čimbenicima: životnom stilu, osobnom stavu, obiteljskoj genetici kao i bolestima.

Bez obzira kako i kada jajnici prestaju proizvoditi estrogen, simptomi vezani uz manjak estrogena su kod većine žena vrlo tipični. Zbog pada spolnih hormona se i usporuje rad štitnjače. Neupitan je i utjecaj nedostatka estrogena na metabolizam masti i ugljikohidrata. Zbog smanjene količine estrogena mijenja se i inzulinska osjetljivost sa posljedičnom redistribucijom masnog tkiva te dobivanju na tjelesnoj težini.

Poznato je da žena sa starenjem dobiva oko 1 kg godišnje, pa je 60-70% žena u postmenopauzi pretilo.


Danas se zna da estrogen ali i progesteron utječu na metabolizam ugljikohidrata, odnosno učinkovitost inzulina. Unazad nekoliko godina sve se češće povezuje inzulinska rezistencija s nedostatkom odnosno padom estrogena u postmenopauzi. Već i njegove varijabilne vrijednosti u perimenopauzi te poremećena hormonska ravnoteža utječu na pojavu inzulinske rezistencije kod žena.

Utjecaj inzulinske rezistencije na debljanje i cjelokupno zdravlje

Osjećaj gladi i slabost s naročitom potrebom za nečim slatkim uz neizostavno pojasasto debljanje najvjerojatnije su znak inzulinske rezistencije. Inzulinska rezistencija je posljedica slabljenja perifernog učinka inzulina što se očituje u pojačanoj proizvodnji inzulina, što ima konačno za posljedicu povećanu količinu slobodnog inzulina u krvi. Kratkoročno povišena koncentracija inzulina dovodi do slabosti, drhtavice i intenzivnog osjećaja gladi, a koja se dodatno pogoršava nakon obroka bogatog ugljikohidratima zbog dodatnog izlučivanja inzulina koji zajedno sa već postojećom relativno visokom razinom u cirkulaciji uzrokuje nagli pad šećera u krvi.

Dugoročne posljedice inzulinske rezistencije su debljanje, a u generativnoj dobi poremećaj menstrualnog ciklusa te smanjena plodnost, a mogući je i okidač za autoimunu bolest štitnjače.

Kod sumnje na razvoj inzulinske rezistencije radi se modificirani OGTT test (GUK natašte i dva sata nakon doručka) uz određivanje inzulina, te provjeru hormona štitnjače i razinu vitamina D jer je dokazano da se ovaj trijas simptoma (inzulinska rezistencija, hipotireoza i hipovitaminemija D) razvija često zajedno.
Potrebna je promjena životnih navika, fizička aktivnost i prehrana sa što manje rafiniranih ugljikohidrata te uvođenje lijekova koji povećavaju učinkovitost inzulina (metformin, inozitol i sl.).

Hormonska terapija - da ili ne?

Ključan je individualni pristup svakoj ženi. Hormonska terapija je općenito dobro ispitivana terapijska metoda s poznatim povoljnim učincima i rizicima, a u zadnje vrijeme sve je više dokaza da upravo estrogenskom terapijom u postmenopauzi može se spriječiti pojava inzulinske rezistencije kod žena. Danas se paleta preparata za hormonsko liječenje proširila, doze sintetskih preparata smanjile, a otvorila su se vrata i preparatima biljnog podrijetla koji djelovanjem sličnim sintetskim hormonima mogu poprilično ublažiti simptome.

Koliko je važna prehrana?

Prehrana je jako važna. Savjetuje se jesti svo žuto i narančasto voće i povrće, agrume, bobičasto voće (naročito borovnicu), zeleno lisnato povrće (brokula, cvjetača, kupus), avokado, orašasti plodovi (badem), plavu ribu, integralne žitarice, zob, mahunarke, lan. Treba izbjegavati unos životinjskih bjelančevina (crveno meso, suhomesnati proizvodi, mlijeko) jer oni doprinose dodatnom gubitku kalcija iz tijela. Mliječne proizvode kao što su sir, vrhnje, jogurt treba konzumirati umjereno. Izbaciti iz prehrane šećer i bijelo brašno. Sve žene u menopauzi mogu uzimati dodatno vitamin D (treba se posavjetovati s liječnikom o dozi, ali 8000 IU tjedno ne može u toj dobi štetiti) jer vitamin D dokazano pozitivno djeluje i na reproduktivni sustav i na metabolizam šećera preko inzulina.

Koje su to još hormonske promjene uz debljanje?

Zbog svih hormonskih promjena žene izraženije reagiraju na stres, slabije se koncentriraju, loše spavaju, a ujutro se osjećaju umornije nego navečer. Uz sniženo raspoloženje, smanjenu aktivnost i oslabljeni libido, prisutni su simptomi kao što su pojačan tek, pojačana želja za slatkim, porast tjelesne mase, pretjerana potreba za spavanjem ili nesanica, umor i gubitak energije. Doživljaj pojma menopauze upućuje na pojavu promjene, koje neke žene teško prihvaćaju. Odlaze u drugu perfekcionističku krajnost želeći zadržati mladenački izgled, opsjednute su zdravom hranom ili pridržavaju se rigoroznih dijeta, opsesivno vježbaju i podvrgavaju se višestrukim estetskim zahvatima.

Je li sve tako crno?

Nakon hormonske oluje oko menopauze, žene ulaze u životno razdoblje jednoličnijeg tijeka kada svaki dan postoji niska, ali ista razina hormona. Na kraju, nepromjenljiva razina hormona sa ili bez dodatnog hormonskog nadomjesnog liječenja u postmenopauzi označava veću stabilnost u životu.

Napisano od: Dr.sc. Ivana Pentz, Specijalist ginekologije i opstetricije-subspecijalist humane reprodukcije.
Obratite nam se s povjerenjem

Nazovite nas telefonski na +3851 3764 246 ili pošaljite upit putem online obrasca u nastavku stranice


Ne odgađajte zdravlje

Pošaljite upit


    Kontakt