sport i kardiologija 2

Utjecaj sporta na srčane bolesti

Paradoks sporta jest činjenica da uz nedvojbene zdravstvene prednosti fizičke aktivnosti, veliki fizički napor može prolazno povećati rizik od iznenadne srčane smrti (ISS). Iznenadna srčana smrt (engl. Sudden cardiac death, lat. mors cardiaca subita), neočekivani je i nenajavljeni smrtni ishod nastao zbog prestanka cirkulacije srčane geneze, a koji se događa jedan sat od pojave simptoma u odsutnosti drugih potencijalno smrtonosnih uzroka. ISS u sportaša je rijedak događaj (1 : 100.000 – 1 : 200.000 godišnje), no u toj se populaciji pojavljuje 2 – 3 puta češće u odnosu na osobe koje se ne bave sportom.

Rezultati nekih ispitivanja su pokazali da se relativni rizik ISS-a približno udvostručuje tijekom fizičke aktivnosti, iako je apsolutni rizik i dalje nizak. Također se pokazalo da pojedinci koji neredovito prakticiraju fizičku aktivnost imaju veći rizik za ISS, u odnosu na one koji redovito prakticiraju vježbanje.


U mladih (mlađi od 35 godina) u podlozi su u pravilu prirođene/naslijeđene srčane abnormalnosti, dok je ishemijska bolest srca (IBS) najčešći uzrok u starijih sportaša t.j. infarkt miokarda odgovoran je za većinu slučajeva ISS-a iznad te dobi (80 %). Incidencija ISS-a u starijih sportaša, aktivnih i rekreativnih (≥ 35 godina) znatno je veća od one u mlađih i može se očekivati da će dodatno rasti, s obzirom na sve veći broj starijih osoba koji se bave sportom.

Vrlo je vjerojatno da je korist od vježbanja i veća od današnjih znanstvenih spoznaja, no nerazjašnjena je dvojba postoji li točka u kojoj ekstreman napor može povećati rizik od neželjenih kardiovaskularnih događaja.

Nema nikakve sumnje da je umjerena tjelovježba korisna. Njome se smanjuje rizik od srčanog udara, moždanog udara, dijabetesa i nekih oblika raka.

S obzirom na eksponencijalni porast incidencija bolesti kao što su pretilost i šećerna bolest, promocija vježbanja kao pozitivne zdravstvene intervencije nikad nije bila važnija.


Povećava li tjelovježba rizik od iznenadne smrti?

Brojne su studije pokušale utvrditi povećava li vježba rizik od iznenadne smrti tijekom vježbanja u bolesnika s uznapredovalom bolesti srca. Neki su rezultati pokazali da umjerena tjelovježba ne povećava rizik od iznenadne smrti, dok su drugi uputili na činjenicu da su vježbanja većeg intenziteta povezana s pet do sedam puta većim rizikom od ISS-a. Prema preporukama Europskog kardiološkog društva i Međunarodnog olimpijskog odbora, kod sportaša se, od 2005. godine provode preparticipacijski pregledi, koji obuhvaćaju standardni klinički pregled i uzimanje anamneze, uz neinvazivnu dijagnostiku (12-kanalni EKG).

Kontinuirano provođenje takvog programa probira rezultiralo je pravodobnim postavljenjem dijagnoze nekih nasljednih bolesti srca i sprječavanjem neželjenog događaja diskvalificiranjem tih pojedinaca od aktivnog bavljenja sportom.

Probir i pregledi preporučeni za mlade sportaše imaju ograničenu vrijednost u starijih sportaša. U toj se skupini sportaša, starijih od 35 godina, treba primjenjivati individualizirani pristup, prije svega radi otkrivanja onih koji imaju visok rizik od ishemijske bolesti srca.


Apsolutni je rizik od neželjenih događaja tijekom fizičke aktivnosti u asimptomatskih bolesnika te dobi, koji nemaju poznate srčane bolesti, nizak. Ipak, muškarcima s umjerenim do visokim kardiovaskularnim rizičnim profilom, koji su u dobi od 40 do 45 godina i žele se početi baviti sportom većeg dinamičkog opterećenja, u preparticipacijskom se pregledu preporučuje učiniti test opterećenja uz prema potrebi i UZV srca. Preporuka vrijedi i za žene u dobi od 50 do 55 godina starosti (ili nakon menopauze), koje imaju jedan ili više rizičnih faktora.

U sportaša koji se rekreativno bave sportom posebno je važna edukacija i planiranje tjelesne aktivnosti. Cilj je ovih radnji ograničavanje napora na razumnu i neškodljivu razinu. Primjena preporuka za fizičku aktivnost gotovo uvijek znatno ovisi o interakciji između liječnika i sportaša.

S obzirom na znatan broj aktivnih sportaša, ali i rekreativnih koji boluju od neke kardiovaskularne bolesti, Europsko i Američko kardiološko društvo prije petnaestak su godina objavili smjernice za evaluaciju i preporuke vježbanja te sudjelovanja u natjecateljskim sportskim aktivnostima tih osoba. U okviru Europskog kardiološkog društva formirana je sekcija za sportsku kardiologiju, s ciljevima obrazovanja i razvoja te kontinuiranog unapređivanja kardioloških preparticipacijskih pregleda u okvirima sportske kardiologije. Od 2011. godine, u okviru Hrvatskog kardiološkog društva, također je osnovana Radna skupina za kardiologiju rada i sporta, koje sam voditelj.

Unatoč činjenici da su mnoge kardiovaskularne bolesti povezane s povećanim rizikom od iznenadne srčane smrti ili pojave drugih komplikacija, gotovo da nema bolesnika, izuzev u najtežim kliničkim stadijima bolesti, kojima bi se moralo ograničiti bavljenje nekim oblikom tjelesne aktivnosti. Upravo suprotno, dokazano je da dozirana i planirana tjelesna aktivnost uz stručni nadzor, poboljšava kvalitetu života i produljuje životni vijek ovih bolesnika.

Napisano od: Prof.dr.sc. Hrvoje Pintarić, Specijalist hitne i interne medicine, subspecijalist kardiolog.

Obratite nam se s povjerenjem

Ne odgađajte zdravlje

Pošaljite upit