HPV infekcija kod žena

HPV dijagnoza i lijecenje
Među ženama uvriježio se pojam odlaska na ginekološke preglede i obavljanja tzv. „Papa – testa“, kao i činjenica da je „Papa-test“ najčešće povezan i s otkrivanje HPV infekcije. HPV infekcija je spolno prenosiva bolest koju izaziva HPV - humani papiloma virus. Sve glasnije kao i sve brojnije medijske kampanje zaslužne su za podizanje svijesti o važnosti brige o intimnom zdravlju kao i ranom otkrivanju HPV infekcije, posebno među mladim djevojkama gdje je i incidencija ovog virusa najveća.

Što je to zapravo HPV, što čini našem tijelu, koliko je opasan, kao i pitanje o točnom značenju „Papa-testa“ u otkrivanju HPV infekcije, samo su neka od pitanja koje si postavljaju mnoge žene.


HPV infekcija

Spolno prenosive infekcije većinom se prenose kao i što samo ime kaže spolnim odnosom. Učestalost spolno prenosivih infekcija je visoka bez obzira na mogućnost uspješne dijagnostike i liječenja. Najugroženija je populacija spolno aktivnih osoba mlađih od 25 godina, koja čini 60% oboljelih. Mladi ljudi češće imaju više partnera, a skloni su neredovitoj uporabi mjera zaštite (kondom), pri čemu su osobe ženskog spola zbog bioloških karakteristika sklonije infekciji.

Infekcija humanim papilomavirusom (HPV) danas je najčešća virusom uzrokovana spolno prenosiva infekcija. Procjenjuje se da 50% svih žena i 80 - 100% djevojaka u dobi između 18 - 25 godina pri spolnom kontaktu dolazi u dodir s ovim virusom, dok svega oko 30% djevojaka razvija simptome infekcije. Razlog tomu je prirodno “čišćenje” - samoizlječenje, proces uvelike ovisan o stanju imunološkog sustava inficirane osobe. Imunosni odgovor našeg organizma prepoznaje strane agense i bori se protiv njih, pa 90% HPV infekcija naš organizam svlada u roku dvije godine i osoba nikada nema klinički vidljivih simptoma.

Zbog mikrotrauma kože i sluznice za vrijeme genitalnog kontakta lakše dolazi do infekcije bazalnog sloja višeslojnog pločastog epitela genitalnog trakta, gdje se virus razmnožava i remeti normalni stanični ciklus. Većina osoba nije svjesna da su nosioci HPV-a i da virus može prenijeti svom spolnom partneru. Nema dijagnostičke metode koja može sa sigurnošću ustanoviti koja će osoba razviti klinički vidljive promjene.

Danas je poznato oko 150 vrsta HPV, od kojih su 40 vrsta uzročnici infekcija u genitalnoj regiji, a samo neki genotipovi imaju maligni potencijal.


Posljedice HPV infekcije

Razlikujemo dva tipa infekcije, prolazna i trajna ili perzistirajuća (“kronična”) HPV infekcija, koje izazivaju dvije podskupine virusa - niskorizični i visokorizični tipovi. Kronična ili perzistirajuća HPV infekcija povisuje rizik nastanka raka vrata maternica za 65, a kod onkogenih, visokorizičnih tipova i za 130 puta. Ipak, većina žena s pozitivnim HPV testom neće dobiti genitalne bradavice ili cervikalnu displaziju zahvaljujući “prolaznosti” HPV infekcije.

Prisustvo niskorizičnih - “low risk” tipova (6, 11, 41, 43, 44) izaziva pojavu genitalnih bradavica, kondiloma koje su zarazne i prenose se spolnim odnosom. Visokorizični - “high risk” tipovi virusa (16, 18, 31, 35, 39, 45, 51, 52, 56) opasni su utoliko što se povezuju s pojavom abnormalnosti epitela vrata maternice (cervikalna displazija) u odsustvu bilo kakvih drugih simptoma. Cervikalna displazije sveobuhvatni je naziv za abnormalne promjene ograničene na sluznicu vrata maternice. Prema stupnju zahvaćenosti epitela razlikujemo blagu, umjerenu (LSIL) i tešku cervikalnu displaziju(HSIL).


Simptomi HPV infekcije

Velik broj oboljelih nema jasnih simptoma bolesti, no danas imamo na raspolaganju dijagnostičke metode uglavnom bazirane na metodama molekularne biologije koje nam omogućavaju brzu i jednostavnu identifikaciju uzročnika, nakon čega slijedi primjereno liječenje.

Kod nekih ljudi javljaju se kondilomi ili promjene na vratu maternice, vanjskom spolovilu ili anusu. Kondilomi se obično prezentiraju kao mekane, vlažne, uzdignute, ravne ili papilomatozne, pojedinačne ili multiple tvorbe, ružičaste do crvene boje. Mogu se pojaviti nakon nekoliko tjedana ili mjeseci nakon spolnog kontakta s inficiranom osobom, ali se ne moraju pojaviti uopće. Ako je broj kondiloma umjeren, popraćeni su umjerenim svrbežom. U slučaju većeg broja kondiloma, te ukoliko su u skupinama, moguća su krvarenja i tada su kondilomi veoma bolni.

HPV infekcija s visoko-rizičnim tipovima može biti pridružena ili se javiti izolirano, uglavnom se slučajno otkriva preko HPV obriska vrata maternice učinjenog u okviru obrade abnormalnog PAPA nalaza.


Dijagnoza HPV infekcije

U sklopu cjelovite dijagnostičke obrade – otkrivanja i verifikacije cervikalne displazije, ulogu igraju tri komplementarne metode: PAPA test, kolposkopija s ciljanom biopsijom i patohistološka analiza uzorka. U novije vrijeme, ovom klasičnom dijagnostičkom trijasu pridodana je i HPV testiranje ili tipizacija virusa, čiji rezultati omogućuju razdvojiti “biološke” od “morfoloških” promjena epitela.

PAPA test, test po Papanicolauu je brza, jednostavna i neinvazivna medicinska pretraga kojom se uzima obrisak rodnice, vrata maternice i kanala vrata maternice, a u prvom redu služi za rano otkrivanje karcinoma vrata maternice i promjena koje mu prethode. Tekućinska citologija (LBC) je kao metoda probira jednako vrijedna kao i klasični PAPA test uz prednost da se iz istog uzorka za testiranje na HPV radi i citološka analiza stanica, što znači da nije potrebno uzimati uzorak dva puta. Način uzimanja uzorka je isti samo što se stanice ne razmazuju ručno na stakalce, nego se isperu u bočici s otopinom za transport. Tim postupkom stanice se otpuštaju u tekućinu koja sadrži gotovo sve stanice s obriska, pa se smatra da je LCB precizniji test od klasičnog PAPA testa

Važno je napomenuti da odsutnost promjena u PAPA testu ili LCB-u ne isključuje prisutnost HPV virusa negdje duboko u stanicama, koji ako je PAPA uredan znači da je virus u stanju mirovanje i jedino se ciljano HPV tipizacijom može otkriti.
Kolposkopija je medicinski postupak kojim se pod velikim povećanjem i osvjetljenjem promatra vrat maternice, rodnica i stidnica pomoću posebno dizajniranog pokretnog mikroskopa pod nazivom kolposkop. Kolposkopija je izvanredna dijagnostička dopuna citologiji. Omogućuje pouzdanu procjenu lokalizacije i proširenosti patološke epitelne lezije, te ciljanu biopsiju iz suspektnog područja pod kontrolom oka pod povećanjem.

PHD (patohistološka dijagnoza) je vrlo detaljna mikroskopska analiza kirurškog uzorka tkiva u svrhu postavljanja dijagnoze i otkrivanju mogućih bolesnih stanica i tkiva. PHD provjera je potrebna nakon svake biopsije.

Mogućnost reakcije organizma tipa prolazne i trajne HPV infekcije, kao i dugi period razvitka prekanceroza iz blagih i umjerenih promjena ostavljaju ogroman prostor za zdravstvenu intervenciju.



Liječenje HPV infekcije

Istraživanja pokazuju da se čak 50 do 80% blagih poremećaja u PAPA testu uz pozitivan nalaz visokorizičnog HPV vraća na normalu bez liječenja. Ponekada se, međutim, promjene brzo pogoršavaju. Iz istog razloga, kod nalaza HPV infekcije vrata maternice najvažniji savjet je redovita PAPA kontrola.

Metode liječenja koje obično primjenjujemo kada postoje promjene na stanicama visokog stupnja mogu biti destruktivne metode (ekskohleacija, krioterapija, elektrokauterizacija) ili primjena imunomodulatornih pripravaka (obično kod promjena niskog stupnja). Odluka koja će metoda biti provedena ovisi o i proširenosti bolesti, kliničkoj slici te dogovoru između liječnika i pacijentice. Navedene metode liječenja često se kombiniraju. Postupak liječenja se ponavlja u više navrata, s naglaskom da je primjena destruktivnih metoda često jednokratna i vodi brzoj i učinkovitoj terapiji vidljivih lezija. Liječenjem uklanjamo vidljive promjene na koži i sluznicama, čime nastojimo smanjiti širenje promjena i značajno smanjiti mogućnost infekcije partnera oboljele osobe.

Prevencija HPV infekcije je odgovorno spolno ponašanje svih dobnih skupina, a osobito adolescenata koji su skloniji češćem mijenjaju partnera. Cijepljenje protiv Humanog papilomavirusa (HPV-a) djevojčica i djevojaka, dječaka i mladića preporučljivo je radi smanjenja rizika od HPV infekcije i razvoja karcinoma. Iako je dobro cijepiti se prije početka spolne aktivnosti ili što ranije na početku spolnog života, cijepljenje se preporučuje i onima koji su spolno aktivni.

Cjepivo ima isključivo preventivnu, a ne terapijsku ulogu, dakle nije namijenjeno liječenju.

Napisano od: Dr.sc. Ivana Pentz, Specijalist ginekologije i opstetricije-subspecijalist humane reprodukcije.

Obratite nam se s povjerenjem

Ne odgađajte zdravlje

Pošaljite upit