ciste na jajniku

Ciste na jajnicima tvorevine su ispunjene tekućinom, a čest su nalaz u mnogih žena različite dobi. Najčešće je riječ o dobroćudnim tvorbama, dok su one zloćudne vrlo rijetke. Ipak, one postoje, a ponekad i dobroćudne ciste izazivaju komplikacije te je važno kod postojanja određenih simptoma posjetiti svog ginekologa i otkriti o kakvom tipu ciste je riječ.

Postoji nekoliko tipova dobroćudnih cisti, a možemo ih podijeliti u dvije skupine – funkcionalne i nefunkcionalne.


FUNKCIONALNE CISTE

Takvi tipovi cisti nastaju zbog poremećaja u funkciji jajnika, najčešće tijekom ovulacije.

  • Folikularne ciste - prije ovulacije u jajniku se razvija jajna stanica okružena „vrećicom“ koju nazivamo folikul. Prilikom ovulacije folikul puca, oslobađajući jajnu stanicu i otpuštajući ju u jajovod. Ako ne dođe do pucanja folikula, on nastavlja rasti, ispunjavajući se većom količinom tekućine te nastaje cista. Može biti različitih veličina, no obično je manja od 6 cm.
  • Luteinske ciste (ciste žutog tijela) – nakon ovulacije, odnosno oslobađanja jajne stanice iz folikula, na mjestu folikula nastane žuto tijelo koje ili atrofira u slučaju da ne dođe do trudnoće, ili nastavlja rasti u slučaju trudnoće. Ako nakon puknuća folikula dođe do zatvaranja njegova otvora, od žutog tijela može nastati cista. U njoj se može nakupljati i krv ako dođe do krvarenja uslijed puknuća folikula, a tada se naziva hemoragičkom cistom.


NEFUNKCIONALNE CISTE

  • Dermoidna cista (teratom jajnika) – to je dobroćudna tumorska tvorba koja može sadržavati različite tipove tkiva (koštano, mišićno, hrskavično tkivo, dlake).
  • Endometrioidna cista – endometrioza je pojava tkiva endometrija izvan samog endometrija. Tako se to tkivo može naći i u području jajnika, a ispuni li se tekućinom tvori cistu. Ta tekućina uglavnom je krv koja s vremenom poprima smećkastu boju te se takve ciste nazivaju i čokoladnim cistama.
  • Cistadenom – dobroćudna tumorska tvorba koja se razvija na vanjskoj strani jajnika.

Zloćudne ciste javljaju se kao oblik karcinoma jajnika. On se javlja u 20 na 100 000 žena, i može biti i u drugim oblicima. Te se ciste razlikuju od dobroćudnih po samom izgledu, a konačno se dokazuju analizom uzorka tkiva. Obično sadrže više šupljina, izdanke u unutrašnjost ciste te druge nepravilosti te kod nalaza takve ciste postoji sumnja na zloćudni proces.


SIMPTOMI

Ciste na jajnicima najčešće su bez simptoma i otkriju se slučajno tijekom ginekološkog pregleda. Međutim, mogu izazvati simptome kad cista raste i pritišće okolne strukture, a može doći i do komplikacija, kao što su torzija jajnika i ruptura ciste kad se također manifestiraju određenim simptomima.

Najčešće se javljaju:

  • Bol u maloj zdjelici prije ili tijekom mentruacije
  • Bol u maloj zdjelici tijekom spolnog odnosa
  • Bol u donjem dijelu leđa
  • Bolna peristaltika crijeva
  • Osjećaj težine i punoće u abdomenu
  • Osjetljivost grudi
  • Mučnina i povraćanje
  • Nepravilna ili jaka krvarenja


Simptomi poput nagle, oštre boli poput uboda nožem u području abdomena ili zdjelice te jaka bol praćena mučninom i povraćanjem mogu biti pokazatelji ozbiljnog problema i zahtijevaju trenutnu pažnju i postjet liječniku. Mogu biti posljedica torzije jajnika kad se jajnik pomiče iz prirodnog položaja pri čemu dolazi do pritiska na krvne žile koje ga opskrbljuju te može doći do oštećenja jajnika. Ruptura ciste još je jedna komplikacija koja može ozbiljno ugroziti život te, iako su takve komplikacije rijetke, opasne su i treba ih na vrijeme prepoznati i liječiti.


DIJAGNOZA I LIJEČENJE

Dijagnoza ciste na jajniku najčešće se postavlja ultrazvukom, iako se mogu koristiti i CT i magnetska rezonancija. Ultrazvukom se može utvrditi postojanje ciste, njena veličina i morfološke karakteristike. Prema tome se određuje daljnji postupak. U nekim se slučajevima rade pregled veličine protoka krvi kroz cistu (color Doppler ultrazvuk) i određivanje tumorskih biljega u krvi (CA 125, CA 19-9, CEA, AFP, ß-hCG).

Male ciste koje su dobroćudnog izgleda obično ne zahtijevaju liječenje. Dovoljno ih je pratiti redovitim ginekološkim pregledima i ultrazvukom kako bi se utvrdilo dolazi li do njihova rasta ili promjena u strukturi. Većina takvih cisti nestane spontano, no ako ponovno nastaju liječnik može pripisati oralnu kontracepciju koja sprječava njihov nastanak.

Ciste veće od 6-7 cm obično je potrebno kirurški odstraniti zbog rizika od komplikacija, kao i one koje su potencijalno zloćudne te one koje izazivaju bol i druge simptome. Uklanjaju se laparoskopski kada su manje (cista se uklanja kroz mali rez blizu pupka), laparotomijom kada su veće (uključuje veći rez na abdomenu), a kada se radi o zloćudnoj tvorbi potrebna je histerektomija kojom se uklanjaju jajnici i maternica.


Napisano od: Dr.sc. Ivana Pentz, Specijalist ginekologije i opstetricije-subspecijalist humane reprodukcije.

Obratite nam se s povjerenjem

Ne odgađajte zdravlje

Pošaljite upit